Glavni izbornik
Poveznice

os_ante_starcevica_link

srd_zlatni_karas_link

 

Izgled slavonskog sela

... o izgledu ušorenog sela

argaiv1327

O izgledu naselja na području Slavonije iz prijeturskog razdoblja nema puno povijesnih podataka ali se pretpostavlja da nije bilo grupiranih naselja. Oslobođenjem Slavonije od Turaka sredinom 18. stoljeća počinje se provoditi uređivanje teritorija. Uvođenjem raznih službi( poštanska služba) i radi lakšeg provođenja zakona ioporezivanja pučanstva dolazi do grupiranja naselja ("Terezijanski urbar" iz 1756. godine). Dolazi do uređenja cesta i putova te formiranja katastra zemljišta. Neka sela su nastajala planski a neka su nastala na ranije nastalim selištima ili oko novosagrađenih putova. Takvim uređenjem dolazi do izgleda sela kojeg danas znamo pod pojmom ušoreno selo. "Pojam samo približno određuje naselje okupljeno sa obiju strana ceste (puta) uz koju se, na uskim dugim parcelama, okomitim na cestu, nižu kuće jedna do druge".(Zdravko Živković: "Hrvatsko narodno graditeljstvo")

Parcela ili katastarska čestica ta najmanja cjelina katastarske općine osnivana je kao izduženi pravokutnik širine 15 do 25 a dužine 100 pa i puno više metara (kasnije raspadom obiteljskih zadruga dijele se i parcele po širini na dva pa i na tri djela). Kuća kao glavni stambeni objekt smještena je izravno na susjedovoj međi a uličnim zabatom na samoj građevinskoj liniji. Kuća je orijentirana tako da je bočni trijem (ganjak) najčešće okrenut istoku ili jugu, rjeđe zapadu ali nikad sjeveru. Na sjevernoj strani kuće nalazi se eventualno mali prozorčić. Neke kuće su imale podrum a neke ne. U nastavku kuće nalaze se komore (kiljeri u nekim dijelovima Slavonije). Treba naglasiti obiteljske zadruge kao važne jedinice organizacije seljačkog života pogotovo kod Šokaca gdje u spomenutim komorama borave mlađa oženjena braća sa svojim obiteljima (najstariji brat je glava obitelji te boravi u kući sa starim roditeljima). Uprodužetku kuće je najčešće ljetna kuhinja. Slijedi štala. Ona je ili odvojena za krave (sa nižim jaslama) i za konje (sa višim jaslama) ili kao jedna prostorija sa jednim jaslama. Slijede svinjci u početku nenatkriveni, opleteni od šiblja a kasnije i zidani te u kombinaciji sa čardakom (objekt za čuvanje kukuruza), najčešće ispod njega. Ambar (objekt za čuvanje žitarica) je, ili posebna građevina, ili smješten unutar čardaka. Pored kuće se još nalaze bunar, krušna peć (ispod koje je rov za krumpire i repu ukoliko kuća nema podrum), pušnica te kokošinjci. Preko dvorišta (ali nije pravilo) nalazi se drveni štagalj u početku pokrivan slamom a kasnije i crijepom. Iza štaglja je kamara sa slamom i ostava za stajsko gnojivo. Slijedi bostan sa voćkama (najčešće šljivik) i na kraju parcele njiva (bašća). Ograde između susjeda su najčešće drvene (tarabe).

Širina ulice je različita od sela do sela ali je važan njezin izgled u poprečnom profilu koji je i jedna od glavnih karakteristika šora. Sa obiju strana kolnika (druma) su kanali (šamcevi), zatim zeleni pojas sa drvoredom( u Viljevu je bilo raznog drveća koje je nakon 2. svjetskog rata prisilno rušeno i sađeni su čempresi) te pješačka staza do same građevinske linije. Na kolniku je u prošlosti bio veliki problem blato te se posipao kamenom tucanikom pa je postojala i posebna služba za održavanjekolnika (drumari ili putari). Na kolnom ulazu preko šamca nalazi se most (čuprija). Danas su čuprije asfaltirane kao i kolnik dok su nekada bile od drvenih planki (dasaka). Ograda od ulice je nekada bila niža (u visini očišta) te je dopuštala poglede unutar svakog dvorišta (dvora) dok su danas ulične ograde nešto više čime se zadržava privatnost svakog pojedinog dvorišta. Ulična ograda je zidana te su na njoj jedna mala vrata (pješački ulaz) i jedna velika vrata (kapija – kolni ulaz) koja su u početku bila drvena a danas su najčešće željezna.

Osim navedenih tradicionalnih kuća zabatom okrenutih prema ulici grade se i kuće po širini dvorišta i to često i preko cijelog dvorišta sa kolnim ulazima u obliku amforta. Takve kuće počinju graditi doseljavani stranci, poglavito Nijemci koji su većinom bili obrtnici i trgovci te im je takav izgled kuće više odgovarao za organizaciju posla ali i zato što je to bio njihov tradicionalni oblik građenja kuće. Takve kuće su često imale i jako izraženu ornamentiku na fasadama.

Nema sumnje da je fenomen "ušoravanja" nastao u Slavoniji akcijom pa i prisilom vlasti. Iako većina autora fenomen "ušoravanja" vezuje uz Vojnu krajinu (Granicu),gotovo isti proces odvijao se i u Paoriji (feudalnom dijelu, podijeljenom na županije). I ne samo u Slavoniji ( gdje je, doduše bio najizraženiji) nego i u drugim ravničarskim područjima Hrvatske (Turopolje, Posavina, Podravina, Međimurje), gdje nije bilo nikakvih prisila vlasti , a i danas negdje više, negdje manje nalazimo tragove kućišta na uskim dugačkim parcelama s gotovo istovjetnom organizacijom kuće, kućišta, ruralnog ansambla. Usporedbom sa širim (evropskim) prostorima može se zaključiti da je fenomen "ušoravaja" (niznog naselja) imanentan ravnici.
Takav način gradnje ("ušoravanje") održava se sve do pedesetih godina ovog stoljeća, kada se napušta sa svim onim prostornim, estetskim, ekološkim, humanim vrijednostima koje su istaknute na početku. Ono čime se danas zamjenjuje tradicijska kuća negacija je svih spomenutih kvaliteta, više anarhija nego red.
(Zdravko Živković dipl. inž. arh.:"HRVATSKO NARODNO GRADITELJSTVO")

 
Pogled na našu općinu
Pretraživanje