Glavni izbornik
Poveznice

os_ante_starcevica_link

srd_zlatni_karas_link

 

Naši stari

ŠOKCI

argaiv1327

Cijeli nizinski dio Slavonije sa osloncem na rijeke Dunav, Savu i Dravu danas nazivamo Šokadija. Područje slavonske Podravine ( od Aljmaša do Virovitice ) možemo podijeliti na Donju ( od Aljmaša do Donjeg Miholjca ) i Gornju Podravinu ( od Donjeg Miholjca do Virovitice ), prema dr. Josipu Hammu. Upravo ta Donja Podravina je podravski dio Šokadije. Selo Viljevo je, iako zapadnije od Donjeg Miholjca tj. van"granica" Donje Podravine, najzapadnije šokačko selo toga kraja. Upravo zbog svoga isturenog položaja često je zapostavljano u smislu pripadnosti šokačkim selima Donje Podravine. No upravo činjenica da je Viljevo i najzapadnije podravsko selo u Đakovačko-srijemskoj biskupiji potvrđuje da ono kulturno i etnički pripada Šokadiji.

Tko su zapravo Šokci?

Šokci su narod koji se povijesno sastoji od dva elementa. Prvi element su starosjedioci Slavonije koji na ovim prostorima borave od doseljavanja Hrvata u ove krajeve. Pod najezdom Turaka starosjedilačko stanovništvo bježi u zapadnije krajeve Hrvatske, a u poluprazna katolička sela naseljavaju se katolički prebjezi iz Bosne ( Šokci ) koji ujedno čine i drugi element naroda Šokadije.
"U Slavoniji, napučenoj Hrvatima više stoljeća prije invazije izbjeglica iz Bosne, dolazi do njihova prirodnog stapanja i izjednačivanja sa starosjediocima. Oni apsorbiraju ne samo oblik života i zanimanja domaćeg stanovništva, već preuzimaju i njihove običaje, pjesme i nošnju. Integracija se, što nije beznačajno, očitovala i putem zajedničkog (ikavskog) govora i istovjetnog konfesionalnog ( katoličkog ) znamenja."(Vladimir Rem: Tko su Šokci ?)
Sami naziv Šokci donijeli su sa sobom upravo ovi prebjezi iz Bosne. Ima više teorija o nastanku imena od kojih je jedna da su prozvani tako zato što se krste šakom, a ne sa tri prsta kao pravoslavni Vlasi. Iz popisa stanovništva Viljeva iz 1579. godine vidi se da nema niti jednog današnjeg viljevačkog prezimena, no u popisu provedenom 1702. godine neka od sadašnjih prezimena su već prisutna ( Viljevac, Knežević, Perasić, Crljenić ).

U Viljevu se kao i u ostalim dijelovima Donje Podravine govori Šokačkom ekavicom
( ekavskim štokavskim govorom ) koja je nastala "ispreplitanjem jezičnih struja" i "migracijama i miješanjem doseljenika iz raznih krajeva sa starosjedilačkim stanovništvom Slavonije" te je postupno zamijenila tradicionalni ikavski govor.

O narodnim običajima, pjesmama, plesovima odnosno cjelokupnom načinu života Šokaca sela Viljeva jako se malo ili se uopće ništa ne zna. Takvo jedno kulturno područje našega naroda koje čini temelj života na ovim prostorima ne smije biti ignorirano, a posebice zaboravljeno. Na nama je da budućim naraštajima, organizacijom kulturnih sadržaja ( osnivanjem KUD-ova, tamburaških sastava ) i što vjerodostojnijim utvrđivanjem Viljevačkih narodnih običaja te naposljetku njegovanjem istih osiguramo kulturno nasljeđe i spoznaju tko su oni zapravo – Šokci!


VLASI

S desne strane rijeke Karašice, južnije od Viljeva, nalazi se današnje selo Kapelna. U dotursko doba ono se zvalo Poljana, a pripadalo je Osuvačkom imanju pakračkihplemića Tetena. Po dolasku Turaka u ovaj dio Podravine Hrvati iz Poljane su pobjegli, a u njihove su kuće Turci doveli pravoslavne Vlahe. Do 1680. godine okupilo se u Kapelni 36 vlaških porodica. U godinama protuturskih ratova krajem XVII. stoljeća ovdašnji Vlasi su pobjegli daleko na zapad sve do Ilove, ali su se nakon desetak godina vratili u Staro selo.
Podrijetlo ovog stanovništva ostalo je u povijesti nerazjašnjeno. Jesu li potekli iz rumunjske pokrajine Vlaške i po tome dobili ime, ili su ime dobili po nomadskom načinu života, ili je nešto treće u pitanju, nije potpuno jasno. Činjenica je da su se pod utjecajem Srpske pravoslavne crkve većinom opredjelili za srpsku nacionalnu pripadnost.


 
Pogled na našu općinu
Pretraživanje